
Od srednjovekovnih latinskih fraza do nostalgičnih korejskih boja iz detinjstva – istražujemo sve skrivene poruke koje se kriju iza brutalne igre preživljavanja u najgledanijoj Netflix seriji svih vremena.
Treća i poslednja sezona serije Squid Game zatvorila je krug. I dok se prašina slegla nad krvavim igrama, fanovi i analitičari otkrivaju sve više slojeva značenja iza svakog detalja – od arhitekture i boja, do naizgled običnih natpisa na zidovima.
Ovaj tekst razotkriva sve simbole i skrivene poruke koje su tvorci serije pažljivo utkali u svaku scenu, stvarajući snažnu društvenu metaforu.
Scenografkinja Če Kjong-san ističe da je inspiraciju tražila u umetnosti, ali tek nakon što je definisala tematske okvire serije.
Jedan od najupečatljivijih vizuelnih elemenata serije je lavirint-stepeništa, inspirisan litografijom Relativnost holandskog umetnika M. C. Ešera. Poput Ešerove slike, stepeništa u seriji nemaju jasan početak ni kraj – simbolizujući zatvorenost sistema u kojem takmičari, kao i ljudi u stvarnom životu, tapkaju u mestu.
Za scenu večere sa poslednja tri takmičara, Če je inspiraciju pronašla u radikalnoj umetničkoj instalaciji The Dinner Party iz 1970-ih, autorke Džudi Čikago. Sto u obliku trougla, sa igračima na svakom vrhu, referenca je na ženske arhetipove i teme moći – ali Če ističe da je prvo razvila tematski okvir serije, a tek onda tražila umetničke reference koje će to oslikati.
Neonski tonovi roze i zelene boje, kojima su ofarbani prostori za igru, nisu tu da izgledaju „cool“ – one podsećaju na korejske školske udžbenike i pribor iz 70-ih i 80-ih. Za korejske gledaoce to izaziva osećaj nostalgije, dok za ostatak sveta predstavlja čudan kontrast između detinje nevinosti i krvavih igara.
Ikonična animatronska lutka Jong-hi, poznata iz igre „Crveno svetlo, zeleno svetlo“, zapravo je lik iz korejskih udžbenika. Njeno detinjasto lice i zastrašujući pogled simbolizuju izobličenu nevinost i brutalnost sistema koji lovi one najslabije.
U trećoj sezoni, kako takmičari ispadaju, zidovi iza njihovih kreveta otkrivaju latinsku frazu: „HODIE MIHI, CRAS TIBI“ („Danas meni, sutra tebi“), koja se nalazila na srednjovekovnim grobovima – kao memento mori, podsetnik na prolaznost života.
U jednoj sceni, dok igrač broj 333 (koga igra Im Si-van) razgovara sa igračem broj 124 (Roh Džae-von), iza njega se na zidu nalazi korejski natpis: „사람 조심 바보“, što znači „Pazi se ljudi, budalo“ ili „Čuvaj se ljudi, glupane“ – ironična poruka u društvu gde su najgore opasnosti upravo ljudi.
Ova poruka se pokazuje kao proročanska, jer broj 333 kasnije ulazi u krvavi savez sa brojem 124, ubijajući više takmičara nego što je potrebno za prelazak u narednu rundu – sve zarad veće šanse za osvajanje nagrade. Na kraju, ubija i igrača broj 120 (Park Sung-hun), koji je bio na ivici da pomogne drugima da pobegnu, uključujući i igračicu broj 222 (Džo Ju-ri) i njenu bebu, koju je upravo broj 333 i začeo.
U finalnoj rundi, igrači stižu u prostor sa tri ogromna stuba, sa kojih će kasnije biti gurnuti. Na zidu ih ironično dočekuje natpis: „안전 제일“ – što znači „Bezbednost na prvom mestu.“
Broj 456, koji nosi glavni junak, pojavljuje se na tajmeru u odlučujućem trenutku – kao znak preokreta.
Tokom runde skrivača, igrač broj 456 (koga igra Li Džung-džae), kreće u potragu za igračem broj 388 (Kang Ha-nul), koji je ranije zakazao u isporuci dodatne municije tokom zajedničkog pokušaja rušenja sistema igara. Trenutak pre nego što 456 pronađe 388, tajmer iznad njega pokazuje „4:56“ – što označava ključnu prekretnicu. On tada ubija 388, gušeći ga – učestvujući tako u onome protiv čega se prvobitno borio. Ta smrt mu osigurava prolazak u sledeću rundu.
Treća sezona donosi i nekoliko povratničkih scena sa likovima koji su umrli u prethodnim sezonama. Među njima je i igračica broj 067, Kang Sae-byeok (Hjeon Džung), snažan ali ranjiv lik i jedna od finalista prve sezone, koja je postala miljenica publike. Njeno ime u prevodu znači „zora reke“.
U trećoj sezoni pojavljuje se i nova lik – Kang No-eul (Park Gju-jong), prebegla Severna Korejka i jedna od čuvarki u roze odelima. Njeno ime znači „zalazak reke“. Ova dva imena simbolizuju početak i kraj, život i smrt – što dodatno oslikava tematsku dubinu serije.
U prvoj sezoni serije, igrač broj 001 – koji se na kraju otkriva kao tvorac i mozak iza celokupne igre – daje svoju jaknu igraču broj 456. Taj čin simbolizuje ne samo poverenje, već i svojevrsni prenos odgovornosti i nasleđa.
U trećoj sezoni, ta ista simbolika se ponavlja na još emotivniji način. Beba igračice broj 222 biva umotana u jaknu broja 456, koji time preuzima odgovornost da je zaštiti po svaku cenu. Ova scena dodatno osnažuje ideju o prenosu brige i nade na narednu generaciju – čak i u svetu u kojem su pravila igre brutalna i nepravedna.
Jedna od čuvarki, maskirana u roze, uspeva da se infiltrira u prostorije gospodara igre nakon krvave borbe sa jednim od glavnih čuvara (koga igra Park Hi-sun).
U tajnim prostorijama, ona počinje da istražuje arhivu u kojoj se nalaze detaljni podaci o svakom igraču. Na polici sa fasciklama označenim kao „Squid Archives 2024“, na krajnjoj levoj strani, nalazi se i jedna misteriozna fascikla sa natpisom na korejskom: „crna lista igrača“. Čuvarka je svesno ignoriše i umesto nje otvara druge fascikle u potrazi za profilom igrača broj 246 (koga tumači Li Džin-vuk).
Ovaj detalj sugeriše da igra ima sopstvene kriterijume selekcije i pravila koja nikada nisu do kraja otkrivena publici – ostavljajući prostor za sumnje, teorije zavere i pitanja bez odgovora.
Squid Game nije samo serija o igri života i smrti – ona je precizno i brutalno ogledalo društva. Kroz skrivena značenja, umetničke reference i simboliku, serija nas podseća na sistemske nepravde, borbu za opstanak i tanku liniju između igre i stvarnosti. I baš kao što poruka na zidu kaže: danas meni, sutra tebi.
Komentari (0)
Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.